Prevladavanje jezične barijere

Iako mnogo ljudi pretpostavlja drukčije, jezična barijera u Republici Češkoj nije veća nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji – zapravo, lakše je komunicirati u većini čeških gradova nego u Španjolskoj ili Italiji. Kada je željezna zavjesa pala 1989, nije bilo puno engleskih govornika u zemlji, ali to više nije slučaj. Većina čeških zaposlenika u turizmu sada govori engleski, kao i gotovo svi mlađi Česi.

Kao i u svakoj zemlji van engleskoga govornog područja, međutim, ne govore svi engleski, a to može dovesti do problema u komunikaciji. Ovo će vrlo vjerojatno biti slučaj  kada sretnete nekoga starijeg od 40 godina, koji radi kao službenik ili u službi za korisnike. Ne očekujte da vas ljudi razumiju, a ako vas ne razumiju, smislite druge načine da shvate što želite. Na primjer, ako kupujete kartu za vlak, jednostavno napišite odredište na koje želite ići, kao i vrijeme, na komad papira. Također, ako slučajno govorite malo njemačkog, to bi vam moglo dobro doći, pogotovo na jugu, budući da ondje ima puno austrijskih turista.

Slavenski jezik

Češki jezik pripada slavenskim jezicima i stoga je usko povezan sa slovačkim i poljskim, kao i s jezicima drugih zemalja. Najteža stvar u vezi s bilo kojim slavenskim jezikom obično je izgovor riječi. Ustvari, ponekad ih je tako teško izgovoriti da su prvi kršćanski misionari, Ćiril i Metod, kada su došli u istočnu Europu, izmislili čitavu novu abecedu kako bi uključili razne slavenske glasove. Zove se ćirilićnom abecedom i još se koristi u zemljama kao što su Srbija i Rusija.

Latinica

Republika Češka danas više ne koristi ćirilićno pismo i umjesto toga koristi latinicu – isto pismo koje koristi većina svijeta. Još ima, međutim, dosta dijakritičkih znakova – oznaka iznad riječi i slova – koji vode do različitih glasova. Akutni naglasak (á, é, í, ó, ú, ý) znači da se zadržavate na tom samoglasniku; ne označava naglasak, koji umjesto toga pada na prvi slog. Slovo c uvijek zvuči kao”ts”. Mala kvačica iznad ě zvuči kao “je.”

Slovo ř

Češki jezik ima jedan glas kojeg nema ni u jednom drugom jeziku na svijetu, a predstavlja ga slovo ř (kao u “Dokořán”). Ovaj je glas poput križanca između “ž” i kotrljajućeg “r”. Drugo potencijalno problematično slovo jest ň, koje se izgovara kao “nj”. Često ih je teško izvježbati pa je prihvatljivo za strance da ih jednostavno zamijene glasom “r” ili “n”.