Kafka i Kundera – slavni češki pisci

Franz Kafka

Iako je  Franz Kafka rođen i odrastao u Pragu, tek je 2004. (tj. osam godina nakon njegove smrti) grad odao počast njegovim postignućima izgradnjom prepoznatljivog kipa u ulici Dušní na području Staroga grada. Kafka je tečno govorio češki, ali njemački je bio njegov materinji jezik i to je bio jezik na kojem je odlučio pisati. Uistinu, mnogi stručnjaci smatraju da je njegov osebujan rad vrlo teško potpuno razumjeti na bilo kojem drugom jeziku osim njegovoga materinjeg njemačkog. Kao rezultat toga, Česi nikad nisu potpuno smatrali Kafku sugrađaninom. Ali to nije spriječilo čitav lanac restorana i kafića na području gdje je nekoć živio, Josefovu (židovsko područje koje posjećuju turisti), da iskoriste njegovo ime za zaradu.

Milan Kundera

Drugi češki književni velikan, Milan Kundera, također je iskusio probleme slične Kafkinima. Većina je njegovog pisanja bila na francuskom, budući da je Kundera zapravo boravio u Francuskoj tijekom sedamdesetih godina.

Osim toga, mnogi od njegovih sugrađana gledali su ga poprijeko, kao što to obično rade bilo s kim tko je uspio izbjeći oštro komunističko doba u njihovoj zemlji. Kunderino najpoznatije djelo, „Nepodnošljiva lakoća postojanja“, objavljeno je 1984, ali stiglo je u Češku tek 2006, zahvaljujući dijelom autorovim nezadovoljstvom svim prijašnjim pokušajima da ga se prevede.

Zatim, u listopadu 2008, samozatajni pisac zatekao se usred medijske oluje kada je češki časopis dao naslutiti da je bio komunistički doušnik. Kundera je odlučno odbacio ove optužbe.

Ostali češki književnici

Kako biste dobili bolju ideju o češkoj percepciji kvalitetne češke književnosti, dobar je plan pregledati neka druga, manje poznata, djela. Židovska zajednica iz ranoga dvadesetog stoljeća, koja je bila opkoljena problemima, stvorila je druge velike pisce uz Kafku. Oni uključuju Maxa Broda (kojem je bilo rečeno da uništi Kafkina djela nakon njegove smrti) i romanopisce Gustava Meyrinka (koji je napisao „Golema“) i Paula Leppina (koji je napisao „Severinovo putovanje u tamu“), koji su obojica napisala uzbudljive prikaze posljednjih dana habsburškog režima. Preživjeli iz holokausta, poput Arnošta Lustiga i Jiffa Weila, od kojih je potonji još čvrsto usidren na plodnoj kazališnoj sceni u Pragu, nastavili su ovu tradiciju.

Što se tiče drugih djela ovoga žanra, pripazite na političke novele Ivana Klíme, revolucionarni rad Ludvika Vaculíka i alternativne pjesme Jiřfa Kolářa, da spomenemo samo neke.

Poseban naglasak trebalo bi nadalje staviti na Jaroslava Hašeka, koji je stvorio vjerojatno najpoznatiji lik iz čeških romana: dobrog vojaka Švejka, iz njegove (istoimene) knjige napisane 1923. Smješten u vrijeme Prvoga svjetskog rata, roman prikazuje iskustva Švejka, vojnog veterana, koji  toliko oduševljeno točno slijedi naredbe da mnogi nisu sigurni pokušava li lukavo srušiti moćni austro-ugarski režim ili je samo budala.

Česima se svidio stav protiv poretka junaka knjige i mnogo se restorana i kafića širom grada odnosi na njega. I autor i lik imaju asteroide: 7896 Švejk i 2734 Hašek nazvani su u njihovu čast. Djela disidentskoga bivšeg predsjednika i dramaturga, Václava Havela, također još nadahnjuju. Havelovi postupci tijekom komunističkog režima često su dovodili do zatvorskih kazni. Tijekom kasnijih, naprednijih vremena, pisma koja je pisao svojoj ženi iz tog razdoblja prodana su kao „Pisma Olgi“. Nakon što se povukao sa svoje dužnosti u Praškom dvorcu, nemiran i povučen pisac ponovno je pronašao široku publiku nakon što se vratio svom pisanju.