Kako dati napojnicu u Češkoj i drugim zemljama
Napojnica je iznos novca koji dobrovoljno dodajemo na račun, kao “hvala” za dobru uslugu. Prihodima ih najviše dodaju konobari, frizeri i taksisti. Ne postoje točna pravila u ovom pitanju. Ali općenito govoreći, 10% ukupne cijene nikad ne škodi.
Istraživanja pokazuju da gotovo 80% Čeha daje napojnice, a muškarci i osobe s visokim obrazovanjem su velikodušniji.
Malo češkog slenga. Zašto kažemo “Dýško” ili “Tringelt”?
Napojnica se ponekad naziva i “dýško”, što je u osnovi kratka verzija riječi “diškrece”, koja dolazi od njemačke riječi “Diskretion” (diskretnost). Još starije značenje nalazi se u latinskoj riječi discretus, što znači podijeljen, uljudan ili tajan. Još jedna od kolokvijalnih riječi za napojnicu – tringelt – također dolazi iz njemačkog. U ovom slučaju, to doslovno znači “novac za piće”.
Dajte savjete kada postoji razlog
Davanje napojnica ovdje definitivno nije automatska obveza. U osnovi komunicira jesmo li i kako mi, kao gosti, bili zadovoljni. Ako ne dobijete jelovnik ili ga tražite, ako ne dobijete pomoć pri odabiru, ako morate dugo čekati dok ne dobijete narudžbu ili ako je usluga loša – nemojte davati napojnicu. Nemojte se nasjedati na konobara koji vam polako vraća kusur i strpljivo čekajte dok vam ne vrati posljednju krunu. Ne morate objašnjavati ili komentirati zašto ne ostavljate napojnicu.
Kako dati savjete?
Nemojte odmah zaokružiti račun na veći iznos. Najbolja metoda je čekati da vam konobar vrati novac na malom tanjuru ili zdjelici s računom i ostaviti odgovarajući iznos ispod ubrusa. Ako restoran nema nijedan od ovih tanjura ili zdjela, stavite napojnicu ispred konobarskog stola. Danas je pristojno ostaviti napojnice u boljim češkim hotelima za usluge sobarice, nošenje prtljage ili parkiranje automobila. Iznos je obično oko pedeset čeških kruna ili dva eura.
Kako dati napojnicu u drugim dijelovima svijeta
Ako ste u stranoj zemlji, pokušajte saznati koliko je tamo normalno dati napojnicu. Na taj ćete način izbjeći neugodne situacije i na vas se gleda kao na loše odgojene. U nekim zemljama zaposlenici očekuju napojnice. Plaća im je dosta niska, a očekuje se da će kvalitetnije usluge zaraditi više. Na drugim mjestima napojnica je već uključena u cijenu usluge, a ne morate je dati.
Iznosi napojnice su različiti u svakoj zemlji
U zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza normalan iznos napojnice je deset posto. U Kanadi i SAD-u iznosi petnaest do dvadeset posto, no napojnica je obično već uključena u cijenu navedenu na računu. U Francuskoj je obično također deset do petnaest posto, no ponekad je i napojnica uključena u sam račun. Pet do deset posto napojnica uobičajeno je u Njemačkoj i Austriji te Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Portugalu ili Egiptu. Osoblje u Danskoj, Švedskoj ili Novom Zelandu obično ne očekuje nikakve napojnice. Sve ovisi o vama u Finskoj. Napojnice nisu uobičajene u Kini, možda samo u većim gradovima, obično oko tri posto. U Engleskoj, Japanu ili Tajlandu napojnice su se smatrale uvredom, no zahvaljujući globalizaciji ti se običaji mijenjaju.
Ako ste zadovoljni uslugom, primjereno je i pohvaliti konobara njegovom menadžeru.
Što mještani misle o napojnicama?
Otprilike polovica ljudi radije ne bi dala nikakav dodatni novac za usluge. Napojnice su često izvor pritiska, neizvjesnosti i nelagode za kupce. Mnogi kupci također imaju problem s pogađanjem koliko bi trebali napojnicu, a prema mišljenju 30% ljudi, bilo bi bolje da restorani tu naknadu uključe u ukupni račun.
