Zlatna ulica u Praškom dvorcu
Uokvirena spektakularnim i nametljivim strukturama Bijelog tornja i Daliborovog tornja, smještena je neupadljivo uz zidove dvorca. Uz povijest doma alkemičara u 16. i 17. stoljeću, kao i one u carskoj pratnji, sada je zabavna i šarmantna mala ulica sa prekrasnim znamenitostima.
Car Rudolf je bio veliki obožavatelj alkemije i za vrijeme njegove vladavine tražio je usluge nekoliko istaknutih imena u tom polju, kao što su Englezi John Dee i Edward Kelley. Iako je Rudolf bio car, bio je problematičan čovjek i sklon napadajima ludila i drugih mentalnih stanja. To možda objašnjava njegovu opsesiju s mističnom i drevnom umjetnošću alkemičara. U osnovi alkemija je bio pokušaj da se primijene znanstvena načela magiji, a glavni ciljevi su bili pretvoriti metale u zlato i otkriti tajnu vječnog života.
Unatoč toj povezanosti s alkemijom, ime “Zlatna ulica” je zapravo izvedeno iz zlatara koji su živjeli na tom području, a ne od samih alkemičara. Za veliki dio trenutne ljepote ulice su zaslužna djela carice Marije Terezije, koja je naredila da sve srušene kuće moraju biti zamijenjene zgradama izgrađenima od boljih materijala. Tijekom 19. stoljeća, ulica je postala leglo za umjetnike i druge kreativne umove, s Franzom Kafkom kao jednim od najpoznatijih stanovnika, kao i pjesnikom Jaroslavom Seifertom. U osnovi Zlatna ulica je područje koje je, tijekom desetljeća, preraslo iz straćare u prekrasnu ulicu, koji je sada uglavnom usmjerena prema turizmu.
