Praško proljeće 1968
Početkom 1968-e, Antonín Novotný – političar poznat po svojim čvrstim stavovima – bio je smijenjen sa mjesta prvog tajnika Komunističke partije od strane Slovaka reformista Alexandra Dubčeka . Ovo imenovanje čovjeka koji je uskrsnuo kroz redove Komunističke partije, sa svojim reformističkim pogledima, šokiralo je čelnike u Rusiji, koji su imali krajnju kontrolu nad tom državom-satelitom. Najšokantniji dio njegovih uvjerenja bio je da je skoro otišao toliko daleko te sugerirao da se Čehoslovačka pretvori u socijalno-demokratsku državu, što bi očito bio veliki odmak od komunističkih ideala.
Javnost je dala veliku podršku ovoj ideji, koja je nazvana “socijalizam s javnim licem”, ali ljudi koji su stvarno bili važni – ostali političari i vođe u Moskvi – nisu bili nimalo impresionirani. Kako je pritisak vlasti popustio, čehoslovački narod reagirao je sa dosad neviđenim ponašanjem: umjetnička zajednica se pobudila, anti-moskvovski osjećaj proširio se javnošću i širenje političkih ideja postalo je uobičajeno. Činilo se da se Češka konačno oslobađa komunističkih okova i javnost nikada nije očekivala ishod kakav se i dogodio krajem 60-tih.
Neočekivano, stranka je ugašena naglo u kolovozu 1968-e, kada su moćni Sovjeti odlučili da su umorni od ove atmosfere koja je zahvatila Čehoslovačku. Bili su zabrinuti ne samo s činjenicom da su se ti događaji događali, ali i sa činjenicom da su se mogli proširiti prema drugim komunističkim zemljama i stoga prijetiti komunizmu diljem cijele Europe. Kako bi to spriječili, Sovjeti su poslali 500.000 vojnika u Čehoslovačku kako bi ukinuli nedavno stečenu slobodu javnosti. Tenkovi su okupirali Vaclavov trg velikom demonstracijom sile, a hrabri muškarci i žene su uzalud pokušavali uzvratit branivši se od te strane sile – ili kroz nasilna sredstva ili preko mirne okupacije različitih dijelova zemlje.
Sovjetska invazija nije bila beskrvna, pošto je bilo brojnih žrtava i smrti tijekom vremena. U isto vrijeme, Dubček i njegove pristaše su pozvani u Moskvu, gdje su bili prisiljeni prestati sa svojom politikom. Iako je po povratku Dubček ostao na vlasti, stvarni utjecaj je sada bio negdje drugdje – Dubček je postao simbol marionetskog vladara. Unatoč tome, ipak se još uvijek nastavio otpor u Čehoslovačkoj javnosti i to je doseglo najveću razinu u siječnju 1969., kada se čovjek po imenu Jan Palach zapalio na Vaclavovom trgu u ime političkog prosvjeda koji ga je stajao života.
Čak i kao marionetski vođa, Dubček nije vladao dugo. U travnju 1969 bio je zamijenjen kandidatom daleko prihvatljivijim Moskvi, Gustavom Husák. Ovo imenovanje je dovelo do masovnog obračuna na vrste liberalnih sloboda koje su uživali tijekom posljednjih nekoliko godina i dovelo je do emigriranja mnogih najvećih umjetnika i intelektualaca prije zatvaranja granica od strane režima.
U sljedećim mjesecima i godinama, Husak je očistio stranku od svih onih koji su podržavali pokret i natrag centralizirao moć u vladi. Također je proširio ovlasti zastrašujuće tajne policije. Čehoslovačka je također pristala da će zadržati komunističke stavove u zamjenu za dobar životni standard. To je bio slučaj do 1989., kada je osvanula Baršunasta revolucija.
