Prag pod komunističkim režimom
Poslije Drugoga svjetskog rata Čehoslovačka je opet postala slobodna zemlja, na čelu s predsjednikom Benešom do početka Hladnog rata. Hladni rat je uzrokovao da se mnogi u Čehoslovačkoj požele modelirati prema komunističkoj ideologiji koja je počela dobivati prevalenciju u ostatku regije, te u razdoblja od nekoliko godina, komunistički su glasovi postali glasniji i glasniji sve dok nije Beneš 1948. podnio ostavku na svoj položaj i dopustio da Komunistička partija preuzme kontrolu nad zemljom, dok je Klement Gottwald preuzeo predsjedničku ulogu.
Kada je Komunistička partija preuzela vlast 3,5 milijuna etničkih Nijemaca koji su živjeli u Čehoslovačkoj su prisilno otjerani nazad u Njemačku, unatoč činjenici da su njihovi preci generacijama živjeli u Čehoslovačkoj. U jednom području gdje se to dogodilo – Sudetenland – političke i društvene posljedice ovog čina još uvijek se osjećaju i danas, te su prisutne brojne rasprave o zakonitosti toga akta, kao i o njegovoj etičnosti.
Komunistička partija bila je na vlasti 41 godinu, od 1948. do 1989., te se tijekom toga razdoblja nije puno dogodilo u smislu politike u zemlji. Vlada je oduzela gotovo sva privatna vlasništva te sloboda koju su mnogi u Zapadnoj Europi uživali oduzeta je od običnih čeških građana. Zemlja je kontrolirana kroz strah i ljudi su se bojali progovoriti protiv onih koji su vladali sa tom željeznom šakom.
Jedini događaj tijekom ovog dugog razdoblja vladavine koji je potaknuo nadu u srcima čeških ljudi dogodio se 1968-e godine, te je poznat kao ustanak Praško proljeće. Potaknut je pozivom predsjednika Aleksandra Dubčeka da se socijalizmu da “ljudsko lice” te je potaknuo mase ljudi da prisustvuju skupovima i prosvjedima za potporu toj ideji. Ubrzo nakon toga Dubček je zatražen da posjeti Moskvu i, kada se vratio, sve ideje ovog plana su odbačene, pošto su se ruski tenkovi vozili ulicama Praga i rušili one koji podržavaju tu politiku. To je također dovelo do uklanjanja Dubčeka s vlasti, kojeg je zamijenio Gustav Husak, koji je vodio zemlju tijekom 1970-ih i 1980-ih godina.
Iako je represija ustanka Praškog proljeća značila da je javno lice otpora uklonjeno, još uvijek je djelovalo iza sjene. Pojavila se skupina pod nazivom Povelja 77 koja će pratiti politički sustav sve do pada komunizma.